XCM Parenzana 2015
XC maraton Parenzana classic staza duljine je 73km s visinskom razlikom 2000m.
Ovu utrku tradicionalno pohodi vrlo velik broj natjecatelja iz cijele Europe. Ove godine bilo je možda i preko 500 natjecatelja.
Na velikom maratonu nastupilo je blizu 100 natjecatelja a ja sam završio na odličnom 8. mjestu. Što je još važnije bio sam najbolje plasirani hrvatski natjecatelj i time odnio pobjedu na utrci kupa RH.
Scott spark drobio je sve pred sobom i na spustevima nisam zaostajao ni milimetra za vodećima u utrci, čak ni onima kojima je ovo domaća staza. Opet me oduševila količina sigurnosti koju ovaj bicikl daje na grubim kamenim spustevima. Nije bilo razloga da idem suzdržano! Na usponima je opet radila suspenzija na nekoliko mjesta gdje je cesta bila poderana od vode i gdje su mnogi gurali ili vrludali lijevo desno a mi smo prošli kao da vozimoi po ravnom, baš kao i nizbrdo :).
Rubena Charybdis naprijed i Scylla odozada ponovno dobitna kombinacija. Inače pobjednik maratona vozač je PRO teama Mitas-Rubena.
Jelica je feed zone i izmjenu 2 bidona obavila brže od F1 timova, nekih 3,4sec!
Nažalost ni ove godine nisam imao sreće na istarskom maratonu da sve prođe bez problema. Već u prvom satu utrke uspio sam promašiti stazu i izgubio 2 minute. Organizatori su postavili dijete od cca 13 godina na mjesto gdje strmi spust kroz šumu okomito presijeca makadamski put i nastavlja ravno dolje (ali ulaz s druge strane ceste se naravno nije vidio). Ja sam nastavio desno a klinac koji je trebao reći kuda da idem poluglasom koji naravno nisam čuo rekao je "here" (kako mi je kasnije objasnio), (tri puta sam se okretao, on nije ništa vikao, mahao i sl.) odmah sam bio u sumnji jer je put bio ravan, nisam vidio nikoga ispred sebe pa sam se vratio nakon što sam došao do drugog redara (isto dijete od 13g) i vidio da sam tu već prošao.
Drugi promašaj na sreću za mene nije bio toliko koban, izgubio sam 1min, jer su se od dolje već vraćali vozači i vikali da idem krivo. To je bio ravan asfaltni spust na kojem se vozilo 30-ak km/h i organizatori su zamislili da mi vidimo na šumskom putu lijevo od ceste njihove trakice BEZ STRELICE za skretanje. BRAVO organizatori! Neki favoriti utrke izgubili su i više od 5min na tom dijelu! Nakon mene jedan motorist je ostao na tom mjestu i njegov komentar je bio "jbg sory zajebali su me!"
Ovu utrku tradicionalno pohodi vrlo velik broj natjecatelja iz cijele Europe. Ove godine bilo je možda i preko 500 natjecatelja.
Na velikom maratonu nastupilo je blizu 100 natjecatelja a ja sam završio na odličnom 8. mjestu. Što je još važnije bio sam najbolje plasirani hrvatski natjecatelj i time odnio pobjedu na utrci kupa RH.
Scott spark drobio je sve pred sobom i na spustevima nisam zaostajao ni milimetra za vodećima u utrci, čak ni onima kojima je ovo domaća staza. Opet me oduševila količina sigurnosti koju ovaj bicikl daje na grubim kamenim spustevima. Nije bilo razloga da idem suzdržano! Na usponima je opet radila suspenzija na nekoliko mjesta gdje je cesta bila poderana od vode i gdje su mnogi gurali ili vrludali lijevo desno a mi smo prošli kao da vozimoi po ravnom, baš kao i nizbrdo :).
Rubena Charybdis naprijed i Scylla odozada ponovno dobitna kombinacija. Inače pobjednik maratona vozač je PRO teama Mitas-Rubena.
Jelica je feed zone i izmjenu 2 bidona obavila brže od F1 timova, nekih 3,4sec!
Nažalost ni ove godine nisam imao sreće na istarskom maratonu da sve prođe bez problema. Već u prvom satu utrke uspio sam promašiti stazu i izgubio 2 minute. Organizatori su postavili dijete od cca 13 godina na mjesto gdje strmi spust kroz šumu okomito presijeca makadamski put i nastavlja ravno dolje (ali ulaz s druge strane ceste se naravno nije vidio). Ja sam nastavio desno a klinac koji je trebao reći kuda da idem poluglasom koji naravno nisam čuo rekao je "here" (kako mi je kasnije objasnio), (tri puta sam se okretao, on nije ništa vikao, mahao i sl.) odmah sam bio u sumnji jer je put bio ravan, nisam vidio nikoga ispred sebe pa sam se vratio nakon što sam došao do drugog redara (isto dijete od 13g) i vidio da sam tu već prošao.
Drugi promašaj na sreću za mene nije bio toliko koban, izgubio sam 1min, jer su se od dolje već vraćali vozači i vikali da idem krivo. To je bio ravan asfaltni spust na kojem se vozilo 30-ak km/h i organizatori su zamislili da mi vidimo na šumskom putu lijevo od ceste njihove trakice BEZ STRELICE za skretanje. BRAVO organizatori! Neki favoriti utrke izgubili su i više od 5min na tom dijelu! Nakon mene jedan motorist je ostao na tom mjestu i njegov komentar je bio "jbg sory zajebali su me!"
