Adria Bike maraton Plitvice 2017... 1. mjesto!

Konačno je došao i taj dan, svugdje najavljivani plitvički maraton (ABM) u organizaciji Adria bikea. Meni ne baš toliko napet happening (utrka ko utrka, gledam naprijed i ne stignem fotkati okolo :)) ali očigledno se velikoj količini biciklista (njih preko 700) sviđa ovako organiziran događaj, bez puno kemijanja oko prijavljivanja, odabir trase tijekom utrke, bogate feed zone, bogat nagradni fond, prekrasna priroda (bez obzira što se ne vozi u nacionalnom parku Plitvice) i u odnosu na neke slične utrke u RH najbolje marketinški odrađen događaj. Sve nabrojano dakle privlači velik broj biciklista svih kategorija i uzrasta. Kako sam već spomenuo Adriabike pobjednicima dijeli bogate novčane nagrade što je zadnjih godina privuklo ponajbolje hrvatske MTB vozače i vozače iz okolnih zemalja. Kada se sve zbroji nije bilo boljeg mjesta za prezentaciju mogućnosti Scotta Sparka. Kako je na datum adriabike maratona bila i UCI C1 utrka u Samoboru već danima prije utrke zamišljao sam kako će ovo biti jedna od lakših pobjeda. Međutim kada sam došao u Korenicu i ugledao Đanija Simčića skužio sam da pobjeda baš i neće biti tako laka kako sam zamišljao :). Ok, šta je tu je idemo se voziti pa kako bude.

Na prijavu sam došao dosta kasno, mislim među zadnjima jer me iznenadio start u 9:30 (računao sam poslije 10h) i žurno krenuo na pripremu bicikla i zagrijavanje. 15 min zagrijavanja i pravac startni box, pokušavam se ugurati u prvi box i čekam strpljivo da se netko pomjeri milimetar pa da polako uđem do kraja jer sam napola virio van :). Međutim nedugo zatim spiker proziva još jednom ekipu koja ima čast startati ispred svih (bivši pobjednici i sl.), ja ovdje nisam bio nikada na postolju ali izgleda da značim nešto u ovom sportu pa su i mene uvrstili u 15-ak ljudi na početku kolone i za to puno HVALA organizatoru. Inače na ABM se vrijeme mjeri od trenutka kada prođete kroz startnu crtu tako da u principu nitko nije oštećen ali u tako masovnom startu može se svašta dogoditi pogotovo što je prvih 10-ak km ravnica pa se vozi 30-40 km/h. Start 700 biciklista trajao je skoro 4 minute :) START.
U prvih 10-ak km ravnice držao sam se u top 20, čisto da ne izgubim vodeće iz vidika. U jednom trenutku kolona se pokidala i ostao sam u drugoj grupi, što nikako nije dobro pa sam nakon par minuta krenuo u sastavljanje i uspio sustići vodeću petorku. Nedugo nakon sastavljanja krenuo je uspon, oko 700mnv u komadu mislim. Tu sam se raskomotio i uhvatio svoj ritam. Đani je imao nešto jači ritam pa je polako odlazio, po procjeni to je bilo zeru prejako pa ga nisam nisam niti pokušavao pratiti pogotovo jer smo bili tek na 1h utrke. Po prolaznim vremenima ispalo je da je bio na samo 30-ak sec ispred iako van vidokruga pa sam mislio da je i puno više naprijed. Uz njega naprijed su bila i 2 Slovenca i to oba u kategoriji master (40-49g). Nakon cca 2h i prolaska 2. feed zone vidim Đanija i jednog Slovenca naprijed i ubrzo ih sustižem. Vozili smo se zajedno možda 15ak minuta ali kod Đanija nešto nije štimalo pa je otpao. U 3. feed zoni me opet dočekala Jelica s bidonom. Tu sam došao s onim Slovencem i Mesarićem. Za Slovenca tada nisam znao koja je kategorija pa sam na usponu iza 3. feed zone dao malo gasa da ga otresem što se dogodilo vrlo brzo. Mesarić mi je objasnio da je master kategorija iako sam mislio da je moje godište. Njemu nisam mogao napraviti značajniju prednost na usponu a na zadnjem spustu me rasturio! Dobro nisam ni ja bio spor (11sec iza njega na 4minutnom spustu) ali on je satirao! Uhvatili su me i grčevi zbog manjka tekućine jer se negdje na pola maratona počeo odvijati vijak nosača bidona pa sam bidon morao uzimati iz majice što je jako teško na brzim spustevima uz lepršavi prsluk :).
Na kraju sve dobro ispalo iako sam se pred start malo sekirao moram priznati :).

Zahvala Panex Dinamic na Mitas Rubena gumama (koje su btw stare 3g ali još uvijek rolaju) i ovom lijepom biciklu. Uskoro dolaze nove Mitasice!