Nacionalno XCM prvenstvo i osvojeno 3. mjesto!
Dan poslije "Dana državnosti" u Pakracu se održalo Nacionalno prevenstvo u cross country maratonu. Moram odmah na početku pohvaliti članove BK Titan koji su odradili vrhunski organizacijski posao! Iznimno zahtjevna staza sastoji se isključivo od uspona i spusteva, ravni dijelovi 0km, time trasa maratona podsjeća na XCO format staze. Na duljini od 65km treba savladati i 2300m uspona. Nakon uspona slijede tehnički zahtjevni spustevi s dosta blatnih dijelova i mokrog korijenja. Cijea trasa bila je odlično označena i nije bilo šanse za neko značajno fulanje.
Pripreme za utrku krenule su 2 tjedna ranije s nekom vrstom karantene koja je dojadila ne samo meni nego i svima oko mene "Ideš na cugu? Ne, nemogu imam utrku" "Ideš u svatove? Ne, moram ujutro na trening" "Jel dolaziš u nedjelju na ručak pita mama? Ne, pripremam se za utrku a kod nje se ne mogu kontrolirati u prehrani". Znao sam da to moram obaviti kvalitetno za kakvu takvu šansu za ulazak u top 5. Postolje na utrci uz ovogodišnju konkurenciju bilo mi je totalno nerealno ali stvari su se na utrci dobro posložile pa se sreća okrenula u moju korist.
Leteći start je za sve prošao bez problema i mislim bez prednosti za bilo koga jer je start utrke označen na širokoj asfaltnoj cesti s cca 12%. Ja sam naravno bio naprijed i odmah krenuo za ekipom favorita (Turk i Simčić). Već standardno naprijed Pilski, Vidović, Rigo, Pokupec, Šopić...ova zadnja dvojica su mi dosta velika nepoznanica jer nisam imao bliskih borbi do sada. Nakon 1-2km Turk drži svoj ritam koji je svima bio pre jak osim Simčiću koji ga prati u stopu. Ja sam polako počeo smanjivati ritam jer se maraton koji će trajati skoro 4h ne dobiva u prvim kilometrima. Nisam više siguran tko je bio iza mene ali taj je odlučio već ranije pustiti ovu dvojicu, pa i mene. Tako da je nakon 10min situacija bila sljedeća: Turk i Simčić naprijed, ja 10 sec iza i jedan 10 sec iza mene i ostalo neznam jer su izašli već bili iz vidokruga. Nakon cca 2km dolazi kraći spust par sto metara na kojem dostižem vodeći dvojac. U tom trenutku slijedila je promjena plana i napad u vrlo ranom dijelu utrke na konkurenciju za 3. mjesto. Naime odlučio sam podići ritam preko granice koju sam si zacrtao ne bi li s njima napravio prednost u prvom dijelu utrke. Taj prvi uspon trajao je preko 30min i tamo smo već napravili nekoliko minuta prednosti pred četvrtim s time da ja nisam uspio/htio pratiti vedeće skroz do vrha pa sam došao s 20-ak sekundi zaostatka. Nakon toga slijedio je dugački spust na kojem sam uletio u neku rupu pokrivenu travom i pao, na svu sreću nisam se jako udario i nastavjam odmah dalje. Izlaskom na makadamsku cestu vidim vodeće na svega 20-ak metara! To je značilo da sam spust odvezao puno bolje od njih jer sam nadoknadio zaostatak i još pao! Ogromnu ulogu tu je odigrao Scott Spark! Preostalo mi je stisnuti tih 20m i priključiti se Turk expresu. Do kraja tog uspona opet su mi napravili 20-ak sec. Nakon spusta koji je bio još nezgodniji od prvog dolazi feed zona u kojoj me spremno čekala moja Jelica. Izmjenjujem bidone i svojim ritmom penjem se na treći po redu veliki uspon, vidim vodeće na cca 30sec ali ih više ne pokušavam hvatati jer sam bio uvjeren da imam cca 2min prednosti pred 4. Nakon spusta s 3. vrha opet dolazim u feed zonu i stajem da uzmem 2 bidona, promjena izvršena by Jelica brže od ekipe F1! Pitam koliko su ovi iza mene ali nisu skužili pitanje pa su mi odgovorili Turk i Simčić su ti na oko 2min :). Dobro ajd pitaću ponovno idući puta. Krećem dalje u napad na 4. uspon i onda tek skužim što su organizatori namjenili, da to nije kako sam planirao i da mi ne treba 2 bidona tekućine pa 1 praznim. Nakon 4. vrha i spusta željno iščekujem info o zaostatku ekipe iza mene (da znam planirati što ću dalje), uzimam bidon i naglašavam koliko su ovi IZA mene? Jelica viče zamnom DESET MINUTA. Ja sam čuo nešto kao deset ali sam bio siguran samo za ono SET. Ok, kakvih crnih deset minuta. Razmišljam da stanem i objasnim kako se mjeri vrijeme ali onda opet znam da ne vole kad im u tijeku utrke pokušavam objasniti nešto :). I sad me opet pati koliko je ustvari zaostak i koji broj ima nastavak SET :). No dobro, ajde vjerujem da je dobar zaostatak ali na tom 5. usponu opet dajem sve od sebe da ne potratim prednost. Nakon spusta s 5. vrha opet u feed oni i kažu mi da je prednost na zadnjem prolazu bila 6 minuta. AAA, e pa to je lijepo. Sad da se vratimo malo unazad. Ekipa iza vodeće trojice je nakon 1:15 utrke zaostala oko 8 minuta ali je Jelica to htjela pojednostaviti na 10 :). Još jednom, na 1:15 8min zaostatka! To je stvarno puno! Ok, nazad u utrku...Zadnji 6. uspon i onda spust prema cilju, moja procjena 30min. Dobro sam se osjećao i znao sam da samo ako nešto jako zezne, a to bi moralabiti kolabiranje na usponu, gadni pad na spustu ili da zalutam. Ništa se naravno nije dogodilo i u cilj sam stigao kao treći i s čak 4 minute prednosti pred četvrtoplasiranim Šopićem. Rezultat na nacionalnom prvenstvu velik kao kuća!
Scott spark vrhunski je bicikl za ovakve pothvate! Zadnja suspenzija značajno olakšava savladavanje spusteva a mogućnost zaključavanja iste ne smanjuje performanse na usponima!
Zahvaljujem Jelici naravno na besprijekornoj podršci u feed zoni i Luki koji ju je sproveo do feed zone! Extremesport prije utrke odradio je vrhunski posao podešavanja bicikla i pripremu!
Pripreme za utrku krenule su 2 tjedna ranije s nekom vrstom karantene koja je dojadila ne samo meni nego i svima oko mene "Ideš na cugu? Ne, nemogu imam utrku" "Ideš u svatove? Ne, moram ujutro na trening" "Jel dolaziš u nedjelju na ručak pita mama? Ne, pripremam se za utrku a kod nje se ne mogu kontrolirati u prehrani". Znao sam da to moram obaviti kvalitetno za kakvu takvu šansu za ulazak u top 5. Postolje na utrci uz ovogodišnju konkurenciju bilo mi je totalno nerealno ali stvari su se na utrci dobro posložile pa se sreća okrenula u moju korist.
Leteći start je za sve prošao bez problema i mislim bez prednosti za bilo koga jer je start utrke označen na širokoj asfaltnoj cesti s cca 12%. Ja sam naravno bio naprijed i odmah krenuo za ekipom favorita (Turk i Simčić). Već standardno naprijed Pilski, Vidović, Rigo, Pokupec, Šopić...ova zadnja dvojica su mi dosta velika nepoznanica jer nisam imao bliskih borbi do sada. Nakon 1-2km Turk drži svoj ritam koji je svima bio pre jak osim Simčiću koji ga prati u stopu. Ja sam polako počeo smanjivati ritam jer se maraton koji će trajati skoro 4h ne dobiva u prvim kilometrima. Nisam više siguran tko je bio iza mene ali taj je odlučio već ranije pustiti ovu dvojicu, pa i mene. Tako da je nakon 10min situacija bila sljedeća: Turk i Simčić naprijed, ja 10 sec iza i jedan 10 sec iza mene i ostalo neznam jer su izašli već bili iz vidokruga. Nakon cca 2km dolazi kraći spust par sto metara na kojem dostižem vodeći dvojac. U tom trenutku slijedila je promjena plana i napad u vrlo ranom dijelu utrke na konkurenciju za 3. mjesto. Naime odlučio sam podići ritam preko granice koju sam si zacrtao ne bi li s njima napravio prednost u prvom dijelu utrke. Taj prvi uspon trajao je preko 30min i tamo smo već napravili nekoliko minuta prednosti pred četvrtim s time da ja nisam uspio/htio pratiti vedeće skroz do vrha pa sam došao s 20-ak sekundi zaostatka. Nakon toga slijedio je dugački spust na kojem sam uletio u neku rupu pokrivenu travom i pao, na svu sreću nisam se jako udario i nastavjam odmah dalje. Izlaskom na makadamsku cestu vidim vodeće na svega 20-ak metara! To je značilo da sam spust odvezao puno bolje od njih jer sam nadoknadio zaostatak i još pao! Ogromnu ulogu tu je odigrao Scott Spark! Preostalo mi je stisnuti tih 20m i priključiti se Turk expresu. Do kraja tog uspona opet su mi napravili 20-ak sec. Nakon spusta koji je bio još nezgodniji od prvog dolazi feed zona u kojoj me spremno čekala moja Jelica. Izmjenjujem bidone i svojim ritmom penjem se na treći po redu veliki uspon, vidim vodeće na cca 30sec ali ih više ne pokušavam hvatati jer sam bio uvjeren da imam cca 2min prednosti pred 4. Nakon spusta s 3. vrha opet dolazim u feed zonu i stajem da uzmem 2 bidona, promjena izvršena by Jelica brže od ekipe F1! Pitam koliko su ovi iza mene ali nisu skužili pitanje pa su mi odgovorili Turk i Simčić su ti na oko 2min :). Dobro ajd pitaću ponovno idući puta. Krećem dalje u napad na 4. uspon i onda tek skužim što su organizatori namjenili, da to nije kako sam planirao i da mi ne treba 2 bidona tekućine pa 1 praznim. Nakon 4. vrha i spusta željno iščekujem info o zaostatku ekipe iza mene (da znam planirati što ću dalje), uzimam bidon i naglašavam koliko su ovi IZA mene? Jelica viče zamnom DESET MINUTA. Ja sam čuo nešto kao deset ali sam bio siguran samo za ono SET. Ok, kakvih crnih deset minuta. Razmišljam da stanem i objasnim kako se mjeri vrijeme ali onda opet znam da ne vole kad im u tijeku utrke pokušavam objasniti nešto :). I sad me opet pati koliko je ustvari zaostak i koji broj ima nastavak SET :). No dobro, ajde vjerujem da je dobar zaostatak ali na tom 5. usponu opet dajem sve od sebe da ne potratim prednost. Nakon spusta s 5. vrha opet u feed oni i kažu mi da je prednost na zadnjem prolazu bila 6 minuta. AAA, e pa to je lijepo. Sad da se vratimo malo unazad. Ekipa iza vodeće trojice je nakon 1:15 utrke zaostala oko 8 minuta ali je Jelica to htjela pojednostaviti na 10 :). Još jednom, na 1:15 8min zaostatka! To je stvarno puno! Ok, nazad u utrku...Zadnji 6. uspon i onda spust prema cilju, moja procjena 30min. Dobro sam se osjećao i znao sam da samo ako nešto jako zezne, a to bi moralabiti kolabiranje na usponu, gadni pad na spustu ili da zalutam. Ništa se naravno nije dogodilo i u cilj sam stigao kao treći i s čak 4 minute prednosti pred četvrtoplasiranim Šopićem. Rezultat na nacionalnom prvenstvu velik kao kuća!
Scott spark vrhunski je bicikl za ovakve pothvate! Zadnja suspenzija značajno olakšava savladavanje spusteva a mogućnost zaključavanja iste ne smanjuje performanse na usponima!
Zahvaljujem Jelici naravno na besprijekornoj podršci u feed zoni i Luki koji ju je sproveo do feed zone! Extremesport prije utrke odradio je vrhunski posao podešavanja bicikla i pripremu!
