2. mjesto na nacionalnom XCO prvenstvu Hrvatske Crikvenica 2014.
Kao i svake godine utrka nacionalnog prvenstva najvažnija je u kalendaru svih vozača. Ove godine utrku je organizirao BK Crikvenica na meni sada već dobro poznatoj stazi. Prijavilo se bilo oko 170 vozača. Staza se zadnjih godina drastično promijenija pod utjecajem kiše pa je sada skoro cijela trasa prekrivena korijenjem ili kamenjem. Staza je duljine 5km i ima 160m uspona po krugu, a elite kategorija vozi 6 krugova.
Nakon stotinu puta ponovljene jutarnje procedure, doručak, kava i priprema obroka za utrku, zaboravio sam ovo zadnje i najbitnije! Tako sam prije utrke pojeo samo dvije banane. Bez obzira na to nisam se previse živcirao jer me brinula jedna druga stvar, a to je kako izbjeći dehidraciju na strašnoj vrućini od oko 35°C i stazi koja nema neki dulji ravniji uspon za na miru popiti vode. Dakle jedina moguća taktika jest žrtvovati brzinu na ravnim dijelovima i hidratizirati se!
Ovog puta malo sam zakazao na startu i na singletrack ušao kao 5. iza Turka, Vidovića, Riga i Pilskog. Do polovice kruga tj. vrha uspona stižem dvojicu a prvi mi bježi vec 30-ak sec. Iduća 2 kruga držim tempo ali sam na maximumu, extremno je teško zbog vrućine i Rigo je na 10sec iza mene. Nakon otprilike 45min utrke bio sam u nedoumici da više ne idem naprijed i čuvam 3. mjesto jer mi je bilo jako teško i bojao sam se da ne izgubim i to što imam. Ali nije samo meni bilo tako jer se i Turk stabilizirao naprijed na oko minutu prednosti, Rigo se izgubio iza mene a Vidović mi je počeo osjetno "prilaziti". I eto motivacije i prekretnice utrke! Kada sam vidio da Vidović pada u tempu ja sam držao svoj ritam i došao skoro mu na rep (20-30m) do vrha uspona i onda na moje iznenađenje drastično ga suststižem na spustu i obilazim! I opet sam u nedostatku iskustva imao pogrešnu procjenu u prvom dijelu utrke, mislio sam da na dugačkom spustu gubim od svih a ustvari sam bio brži (jedino neznam za Turka). Nakon obilaženja Vidovića, koji se vrlo korektno maknuo u stranu kada sam došao do njega, slijedila su tri krvava kruga u kojima sam se puževim korakom odmicao od njega i bio pod konstantnim pritiskom jer bi i najmanja pogreška obrisala prednost od 20-ak sekundi. Uz držanje visokog tempa uspio sam i dehidrirati pa su me krenuli grčevi ali sam to na sreću rješio malo češćim uzimanjem vode. U cilj sam ušao s 30sec iza prvoplasiranog Turka i isto toliko prednosti ispred Vidovića a čak 2,5min ispred Riga. Veliki je to napredak u odnosu na prošlu godinu kada sam završio 5. i zaostao 3min za prvim. Ovaj rezultat potvrda je i odličnih rezultata testa od prošlog tjedna (tu ćemo temu posebno obraditi) i fenomenalnog osjećaja odmornosti. Dakle trenerski posao vrhunski odrađen, forma natempirana u pravi trenutak s odličnom snagom. Da nije bilo tako vruće, da nisam rasjekao dan ranije vrhunsku gumu na kojoj sam trebao voziti utrku, da sam skuhao ručak...mozda...
Jelica se sve bolje i bolje snalazi u feed zoni i odradila je sve besprijekorno a tandem Klint/Zsuzsa vrhunski odradili mjerenje zaostataka.
Zahvaljujem se Gebi i extremesportu na pripremi bicikla za utrku, te Chaky-u
na setu izvanrednih Syncros kotača.
foto: Maja Šarotar
Nakon stotinu puta ponovljene jutarnje procedure, doručak, kava i priprema obroka za utrku, zaboravio sam ovo zadnje i najbitnije! Tako sam prije utrke pojeo samo dvije banane. Bez obzira na to nisam se previse živcirao jer me brinula jedna druga stvar, a to je kako izbjeći dehidraciju na strašnoj vrućini od oko 35°C i stazi koja nema neki dulji ravniji uspon za na miru popiti vode. Dakle jedina moguća taktika jest žrtvovati brzinu na ravnim dijelovima i hidratizirati se!
Ovog puta malo sam zakazao na startu i na singletrack ušao kao 5. iza Turka, Vidovića, Riga i Pilskog. Do polovice kruga tj. vrha uspona stižem dvojicu a prvi mi bježi vec 30-ak sec. Iduća 2 kruga držim tempo ali sam na maximumu, extremno je teško zbog vrućine i Rigo je na 10sec iza mene. Nakon otprilike 45min utrke bio sam u nedoumici da više ne idem naprijed i čuvam 3. mjesto jer mi je bilo jako teško i bojao sam se da ne izgubim i to što imam. Ali nije samo meni bilo tako jer se i Turk stabilizirao naprijed na oko minutu prednosti, Rigo se izgubio iza mene a Vidović mi je počeo osjetno "prilaziti". I eto motivacije i prekretnice utrke! Kada sam vidio da Vidović pada u tempu ja sam držao svoj ritam i došao skoro mu na rep (20-30m) do vrha uspona i onda na moje iznenađenje drastično ga suststižem na spustu i obilazim! I opet sam u nedostatku iskustva imao pogrešnu procjenu u prvom dijelu utrke, mislio sam da na dugačkom spustu gubim od svih a ustvari sam bio brži (jedino neznam za Turka). Nakon obilaženja Vidovića, koji se vrlo korektno maknuo u stranu kada sam došao do njega, slijedila su tri krvava kruga u kojima sam se puževim korakom odmicao od njega i bio pod konstantnim pritiskom jer bi i najmanja pogreška obrisala prednost od 20-ak sekundi. Uz držanje visokog tempa uspio sam i dehidrirati pa su me krenuli grčevi ali sam to na sreću rješio malo češćim uzimanjem vode. U cilj sam ušao s 30sec iza prvoplasiranog Turka i isto toliko prednosti ispred Vidovića a čak 2,5min ispred Riga. Veliki je to napredak u odnosu na prošlu godinu kada sam završio 5. i zaostao 3min za prvim. Ovaj rezultat potvrda je i odličnih rezultata testa od prošlog tjedna (tu ćemo temu posebno obraditi) i fenomenalnog osjećaja odmornosti. Dakle trenerski posao vrhunski odrađen, forma natempirana u pravi trenutak s odličnom snagom. Da nije bilo tako vruće, da nisam rasjekao dan ranije vrhunsku gumu na kojoj sam trebao voziti utrku, da sam skuhao ručak...mozda...
Jelica se sve bolje i bolje snalazi u feed zoni i odradila je sve besprijekorno a tandem Klint/Zsuzsa vrhunski odradili mjerenje zaostataka.
Zahvaljujem se Gebi i extremesportu na pripremi bicikla za utrku, te Chaky-u
na setu izvanrednih Syncros kotača.
foto: Maja Šarotar
