C1 i kup Hrvatske Samobor 2013
U subotu prema uputi trenera Gebe javljam se g. Tomici iz bike shopa Instruktor.
I sad zanimljiv razgovor između nas dvojice...
Jesi vozio ti ovu stazu?
- Ne.
Dobro, pazi se ima jako žestokih dijelova, nemoj da te ponese pa da završiš u bolnici kao onaj Rus jučer.
- Ma dobro polako ću ja...
A kolko se ti baviš biciklizmom?
- Pa evo sad sam u 3. sezoni.
(on ostavlja kotač koji je centrirao, uzima krpu, briše ruke i uzdahuje)
Čuj, stvarno staza nije za šalu, odi prvo pješke vidi kako izgleda pa ocjeni dal možeš voziti jer su neki dijelovi za DH. Doći će Filip kasnije pa te bude proveo...
- Ok, reko, hvala na brizi.
Odlazim sam na stazu i negdje na početku susrećem Sinišu Radulovića iz Keindl sporta koji također radi trening pa me usput proveo tehničkim dijelovima, gdje su, kako ih voziti, putanje i sl. Ovim putem mu se zahvaljujem!
Nakon uvodnog kruga sa Sinišom radim jedan samostalni s par ponavljanja određenih dijelova. Tada dolazi i Filip pa idem jedan krug još i s njim. Nesebično mi je pokazao neke dobre linije i proveo po sazi.
Staza je dugačka 4,5 km s 220m uspona po krugu što samo po sebi daje respektabilnu težinu. Prvi uspon je dugačak 1,5km uz 2 neznatna prekida, nagiba od 10-25%. Drugi značajniji uspon dolazi nakon prve serije tehničkih dijelova, duljine je 500m nagiba 10-15%. Da stvar ne bude tako jednostavna postoje 3 izrazito zahtjevna tehnička dijela. Prvi se prolazi bez većih problema jer postoji obilazak ili popularno zvani chickenway jedino što pred kraj uz već veliku strminu ima drop od nekih 60-70cm koji dođe kao ulje na vatru. Drugi teh. dio ima balvane na sredini strmog spusta preko kojih se ne može proći s kočnicom pa slijedi lansiranje na rodeo između panjeva, drveća i korjenja. Nakon toga malo mir kojih 100m pa onda jedan nezgodan drop visine cca 2-3m u samom zavoju. Izletna putanja iz ovog zavoja je u provaliju nekih 50-ak metara dubine (nisam baš zagledao previše). Šećer na kraju su serpentine s po 10-ak stepenica koje su malo prirodne, malo umjetne, malo poderane od vode, malo ovako malo onako. Nakon rodea po stepenicama valja savladati po 3 lijeva i 3 desna zavoja pod 180°.
U nedjelju odrađujem prijavu, probni krug, zagrijavanje i utrku.
Pobjeđujem u kupu Hrvatske...
:)
ajd nije baš bilo tako jednostavno...
Najčešći komentar nakon utrke kategorija sport i veterani bila je "Dobro je, preživio sam!".
Tako sam iskreno i ja bio razmišljao...idem preživit tehničke dijelove a ostalo kako bude, jer uspona ima dovoljno da na površinu isplivaju najbolji.
Uh kako je lijepo na biti na statu bez opterećenja i nekakvih iščekivanja, ono NULA.
START...
Poprilično žestoko startaju svi odreda neki uspijevaju izdržati punih 300m :) (bilo mi je čudno kako su neki uporni na početku držati tempo koji im je očito pre jak s 15 okr/min u stojećem polažaju....onako jedva okrećući pedale...)
Nakon nekog vremena kolona se razvodnjava i lagano prolazim pored HR ekipe (Roset, Rigo) a Vidović mi je u vidokrugu :). Na Turka ni ne gledam jer smatram da je on klasa za sebe...Na spustevima biram ckickenway pa me obilaze Rigo, Vidović i Roset (vrlo žestoko na spustu s balvanima :)). Na kraju prvog kruga sam uz Roseta, a Rigo je par metara dalje. Na tom prvom usponu stižem ih i dolazim na drugo mjesto iza Turka. Reko lijepo, idemo sad lagano graditi prednost, sigurno na spustevima i uspjeh je tu. Maksimalni koji sam očekivao! Nisam htio ni pomisliti na kombinaciju da pobjedim jer bi to značilo da Turk odustane zbog kvara ili pada na domaćoj stazi. Ali onda da stvar ne bude tako monotona jer tek je 2. krug...bušim zadnju gumu na ivičnjaku! nisam stao (a možda sam trebao) pa je značajno ispustila prije nego se uspjela zakrpati. Na vrhu prije spusteva stajem, sastavljam CO2 pumpu i pumpam gumu, svi me opet obilaze a uspio sam im pobjeći nekim 30-ak sec. u feed zoni još jednom stajem jer prvi put nisam uspio napumpati do kraja ali ajde sad to rješavam kvalitetno. Ajmo jovo nanovo...Ulaskom u 4. krug uočavam da nije baš sve izgubljeno i krećem u lov . Polako se približavam ekipi koju hvatam za kup RH i skoro ih potpuno hvatam do kraja prvog uspona ali pošto su oni već nekoliko puta vozili ovu stazu na spustevima mi svaki pšuta pobjegnu i naprave 10-15sec prednosti. U 5. krugu sam na dobrom mjestu za napad! U feed zoni Zsuzsa mi viče da su svi tu negdje u 30-ak sec a i Turk. Ma reko de nemoj me sad sekirat, kako Turk može biti tu negdje. I lov kreće...malo po malo skidam prednost, i vidi vraga stvarno je i Turk tu, popravlja lanac (iskreno mi ga je žao jer mu je ovo zasigurno bila jedna od najvažnijih utrka sezone - domaća staza). Dobro reko ajde idemo dalje, prolazim Rigu na isom mjestu već po treću puta :). Zatim Roseta, pa i Vidovića negdje na 2/3 uspona. Uspio sam si stvoriti i malo prednosti za tehničke dijelove pa na zadnji uspon dolazim s par sekundi prednosti. E sad taj dio je jako nezgodan pošto je s jedne strane provalija a s druge odron zemlje, tako da ima 30-ak cm normalne stazice za voziti se i okretanje unazad nije poželjno.
Eh, da i sad si ja mislm...ok, prvi sam (nemogu vjerovat i lagano sam sretan :)) prošao sam ih i u zadnjem krugu slijedi finalno deranje tako da a kraju mogu opušteno i sigurno kroz tehničke dijelove. Ali to nije kraj mojoj sreći iza mene se stvara Gehbauer koji je vodeći u u utrci i kad on završi utrka je i za mene gotova (što znači 1/4 kruga do kraja). Propuštam ga i kužim da iza mene još netko dahće ali nisam se zbog gore spomenutih razloga okretao (mislim si to je 2. u ukupnom poretku i njega moram propustiti). Na kraju tog uspona pred ulazak u zadnji spust (stepenice) mičem se u stranu i mašem rukom vozaču iza mene da prođe...a kad ono pored mene proleti ni više ni manje nego SAŠA VIDOVIĆ!!! Pa ne, nisam tako mislio...pa zadnji je krug, čekaj, neću te više imati prilike obići...Sabirem se i derem po sred stepenica i gas za njime, kada smo izašli dolje uspjevam ga uhvatiti i vidim da je zadnja prilika predamnom (kratki i strmi uspon, kojih 3-4m i koji se prolazi naletom). Stišćem koliko mogu i uspijevam ga proći na izlazu iz tog uspona, zatvaram vrata na ulazu u idući zavoj. Do kraja je još 5 kratkih dionica (20-ak m) isječenih zavojima i startno-ciljna ravnina na koju izlazim prvi i naravno dižem se na noge, sprintamo obojica nekih 100m. Netom pred ciljem okrećem se u desno i vidim da imam razloga za slavlje, podižem desnu ruku i slavljenički prolazim kroz cilj!!!!
Da, to je to POBIJEDIO SAM!!!
Na kraju slika ukupnog pobjednika Alexandra Gehbauera (inače 28. na UCI-evoj ljestvici) i pobjednika kupa RH.Zahvaljujem Extremesportu Osijek na pripremi bicikla za utrku koji je savršeno funkcionirao (uključujući i samozakrpavanje probušene gume!). Maji i Andrei na smještaju i nadmadracu!
Ekipi Instruktora i Filipu Turku iz Samobora puno hvala na brizi i uputama!
Zsuzsu proglašavam najboljim dodavačem bidona i mjeračem vremena ikada! To je možda zbog nedavno ugrađene metalne pločice u rame koja ne dozvoljava suvišne pokrete ruke kada dodaje bidon.
UPDATE:
Nakon prvog stajanja za nadopumpavanje gume izgubio sam ritam i pao na 2. spustu. Nesjećam se detalja, odmah sam se pridigao i krenuo dalje s malo oguljenim desnim koljenom...
