3. utrka XCO kupa hrvatske, Crikvenica 2013
ovako je počelo...
Ustvari uspio sam napraviti jedan suhi trening u srijedu navečer. Već onda je staza bila drastično promijenjena u odnosu na prošle godine. Na nekim mjestim totalno poderana od vode, a na nekim nezgodnim mjestima pojavilo se korijenje.
Prvi pravi trening započeo sam u četvrtak s početkom kiše, koja me pratila cijelo vrijeme. Sad je staza postajala već puno ozbiljnija i opasnija! Sve je postalo klizavo, kamenje vrlo varljivo i sl. Svi dijelovi su tada i nakon 1h kiše bili vozljivi.
U petak je skoro cijeli dan pljuštala kiša pa sam na balkonu odradio razvrtavanje
Vrijeme u apartmanu za vrijeme kiše kratimo spremanjem kulinarskih delicija...
Uz gastro užitke bilo je sunčanja, kavica i sl., kako to već ide na moru.
U subotu odlazimo tek predvečer na stazu kako bi dali što više vremena za eventualno prosušivanje staze. I tada je još sve bilo vozljlivo bez većih problema. Ali su se na biciklu počele nakupljati veće količine blata.
UTRKA
Probni krug ovaj puta preskačem iz očitih razloga, staza je nakon treninga izmrcvarena i puna razgaženog blata koje se sada u većim količinama nakuplja na bicikl. Gledamo start i prvi krug kategorija koje su startale u 11h. Već nakon prvog kruga počinju problemi, većina ljudi gura i na najmanjim usponima, odustaju iz trenutka u trenutak, donose bicikle na leđima, uglavnom ne baš lijepi prizori.
Vrijeme je cijelo dopodne bilo sunčano, što je još dodatno težavalo situaciju jer je bila strašna sparina...
Odrađujem zagrijavanje i pravac startna linija...Dobio sam čast ovaj puta da izađem prvi na startnu liniju i izabirem najkraći put do prvog zavoja. Vrijeme se u pola sata totalno promijenilo i pred sami start bilo je potpuno oblačno i počeo je puhati vjetar...
Odlično startam (biti će video uskoro) i ulazim u singletrack kao prvi, iza mene Turk i ostatak ekipe. Vučem koliko mogu i ne pridodajem previše pažnje trenutnoj poziciji, a kako vidim ni ostali jer je svaki metar borba sa samim sobom i održavanjem bicikla na pravcu. U jednom trenutku nakon nekih 1km možda, kraći uspon i problemi s održavanjem gripa i dok ja vrtim u prazno, Turk protrčava pored mene pa onda i ja uviđam da nije "sramota" gurati :), silazim s bicikla i trčim 30-ak metara. Nakon njega obilazi me i Budin. Ostatak ekipe ne vidim iza sebe. Tek na kraju uspona do mene dolazi još jedan Slovenac (Uršić)i njega solidarno "propuštam" naprijed. Dolazim oprezno na spust i lagano se spuštam bez ikakvog rizika i sve više manje prolazi ok osim što sam negdje uspio pokupiti neku dugačku travu tipa kupina koja mi se omotala oko desne strane pogona pa sam stao i otpetljao to. Na dosta dijelova spuštam se s jednom otkopčanom nogom a negdje i s obje. Negdje u 1. ili 2. krugu počinje kiša! (sva sreća padalo je samo 15-ak minuta kolko se sjećam, ali dovoljno da natopi dijelove koji su se počeli sušiti i bili donekle normalni). Tu se mislim nema šta više opisivati...:) Staza se promijenila za 100% u odnosu na subotnji trening jer je nakon prve utrke ugažena trava pored trkaće linije postala kaljuža, svugdje ima blata koje se lijepi na bicikl i trave koja služi kao armatura. U 3. krugu prvo obilazim Uršića a onda pimplam više nego prije na spustu i gubim 1 min prednosti koju sam napravio pred hrvatskom konkurencijom ali nema još panike jer je ostalo prednosti. U 4. krugu dolazi mi fenomenalna ideja da bih mogao isprobati drugu liniju na najstrmijem dijelu (vododerina duboka 1m s dijelom friške zemlje, kolotraga i blatnog kamenja). Odmah vidim da ne ide i počinjem gurati, i evo ga....Rigo se stvara iza leđa, obilazi me i odmah bježi! Ulazimo u zadnji krug zajedno i strpljivo čekam trenutak kada ću ga obići. Pokušavam proći 5-6 puta u prvom dijelu staze i na usponu ali nisam baš tolko brži i svaki puta me zagradi (s pravom jer smo u zadnjem krugu, inače bi se naljutio :)). Pred kraj uspona okliznuo se, ja silazim s bicikla i protrčavam pored njega. On nastavlja zamnom ali ne uspijeva pratiti tempo jer sam ja sad stisnuo kolko mogu a bili smo na dijelu s par jako strmih uspona. Odrađujem spust i 300m pred ciljem nabijem se u grm koji je bio na uglu ulaska u singletrack :), srećom bez posljedica.
Sve u svemu ovo je bio sve osim normalne utrke u bilo kojem pogledu. Staza se mijenjala doslovce iz kruga u krug, guranje na 5-6 mjesta, kameni uspon na kraju je postao blatni, kotači se ni u jednom trenutku nisu potpuno očistili!
a ovako je završilo...
3. mjesto ukupno, iza državnog prvaka Slovenije (Matjaža Budina) i Hrvatske (Filipa Turka), znači 2. mjesto u kupu hrvatske!
Posebna zahvala Autoškoli Topolovec i Mateju na logističkoj potpori, te Extremesport Osijek na pripremi bicikla za utrku!
Prvi pravi trening započeo sam u četvrtak s početkom kiše, koja me pratila cijelo vrijeme. Sad je staza postajala već puno ozbiljnija i opasnija! Sve je postalo klizavo, kamenje vrlo varljivo i sl. Svi dijelovi su tada i nakon 1h kiše bili vozljivi.
U petak je skoro cijeli dan pljuštala kiša pa sam na balkonu odradio razvrtavanje
Vrijeme u apartmanu za vrijeme kiše kratimo spremanjem kulinarskih delicija...
Uz gastro užitke bilo je sunčanja, kavica i sl., kako to već ide na moru.
U subotu odlazimo tek predvečer na stazu kako bi dali što više vremena za eventualno prosušivanje staze. I tada je još sve bilo vozljlivo bez većih problema. Ali su se na biciklu počele nakupljati veće količine blata.
UTRKA
Probni krug ovaj puta preskačem iz očitih razloga, staza je nakon treninga izmrcvarena i puna razgaženog blata koje se sada u većim količinama nakuplja na bicikl. Gledamo start i prvi krug kategorija koje su startale u 11h. Već nakon prvog kruga počinju problemi, većina ljudi gura i na najmanjim usponima, odustaju iz trenutka u trenutak, donose bicikle na leđima, uglavnom ne baš lijepi prizori.
Odrađujem zagrijavanje i pravac startna linija...Dobio sam čast ovaj puta da izađem prvi na startnu liniju i izabirem najkraći put do prvog zavoja. Vrijeme se u pola sata totalno promijenilo i pred sami start bilo je potpuno oblačno i počeo je puhati vjetar...
3,2,1...START
Odlično startam (biti će video uskoro) i ulazim u singletrack kao prvi, iza mene Turk i ostatak ekipe. Vučem koliko mogu i ne pridodajem previše pažnje trenutnoj poziciji, a kako vidim ni ostali jer je svaki metar borba sa samim sobom i održavanjem bicikla na pravcu. U jednom trenutku nakon nekih 1km možda, kraći uspon i problemi s održavanjem gripa i dok ja vrtim u prazno, Turk protrčava pored mene pa onda i ja uviđam da nije "sramota" gurati :), silazim s bicikla i trčim 30-ak metara. Nakon njega obilazi me i Budin. Ostatak ekipe ne vidim iza sebe. Tek na kraju uspona do mene dolazi još jedan Slovenac (Uršić)i njega solidarno "propuštam" naprijed. Dolazim oprezno na spust i lagano se spuštam bez ikakvog rizika i sve više manje prolazi ok osim što sam negdje uspio pokupiti neku dugačku travu tipa kupina koja mi se omotala oko desne strane pogona pa sam stao i otpetljao to. Na dosta dijelova spuštam se s jednom otkopčanom nogom a negdje i s obje. Negdje u 1. ili 2. krugu počinje kiša! (sva sreća padalo je samo 15-ak minuta kolko se sjećam, ali dovoljno da natopi dijelove koji su se počeli sušiti i bili donekle normalni). Tu se mislim nema šta više opisivati...:) Staza se promijenila za 100% u odnosu na subotnji trening jer je nakon prve utrke ugažena trava pored trkaće linije postala kaljuža, svugdje ima blata koje se lijepi na bicikl i trave koja služi kao armatura. U 3. krugu prvo obilazim Uršića a onda pimplam više nego prije na spustu i gubim 1 min prednosti koju sam napravio pred hrvatskom konkurencijom ali nema još panike jer je ostalo prednosti. U 4. krugu dolazi mi fenomenalna ideja da bih mogao isprobati drugu liniju na najstrmijem dijelu (vododerina duboka 1m s dijelom friške zemlje, kolotraga i blatnog kamenja). Odmah vidim da ne ide i počinjem gurati, i evo ga....Rigo se stvara iza leđa, obilazi me i odmah bježi! Ulazimo u zadnji krug zajedno i strpljivo čekam trenutak kada ću ga obići. Pokušavam proći 5-6 puta u prvom dijelu staze i na usponu ali nisam baš tolko brži i svaki puta me zagradi (s pravom jer smo u zadnjem krugu, inače bi se naljutio :)). Pred kraj uspona okliznuo se, ja silazim s bicikla i protrčavam pored njega. On nastavlja zamnom ali ne uspijeva pratiti tempo jer sam ja sad stisnuo kolko mogu a bili smo na dijelu s par jako strmih uspona. Odrađujem spust i 300m pred ciljem nabijem se u grm koji je bio na uglu ulaska u singletrack :), srećom bez posljedica.
Sve u svemu ovo je bio sve osim normalne utrke u bilo kojem pogledu. Staza se mijenjala doslovce iz kruga u krug, guranje na 5-6 mjesta, kameni uspon na kraju je postao blatni, kotači se ni u jednom trenutku nisu potpuno očistili!
a ovako je završilo...
Posebna zahvala Autoškoli Topolovec i Mateju na logističkoj potpori, te Extremesport Osijek na pripremi bicikla za utrku!
