C1 utrka Vodice, 2013

26.04. Dolazimo u apartman

27.04. Buđenje, kavica u gradu, pa na trening

Obilazim lagano dva kruga i vidim da je staza dodatno zakomplicirana na 2 mjesta u odnosu na prošlu godinu. Staza se sastoji od makadamskog dijela, uspona po stijenama i krupnom šljunku, spusteva po stijenama i šljunku, stepenica uzbrdo i nizbrdo (30-50cm). Usponi po stijenama su iznimno teški i čim se imalo izgubi moment dolazi do problema...iskapčanje ili padanje. Na usponima ima sigurno 10-ak stepenica na koje valja doći sabran i koncentrirano ih savladati (na najtežem dijelu u 20-ak metara čak njih 5! 10-15% uspon). Spustevi su nakon 2 kuga dobro legli, vidio sam gdje moram pustiti kočnice (po stijenama, kako nebi proklizio) i gdje mogu kočiti ako zatreba. Sve u svemu što se tiče spusta odmah sam usvojio 99% staze. Osim jednog dijela gdje završava spust i skreće se pod 90° u lijevo. Pošto je tih cca 500m inače makadamske ceste poderano od vode i ubije ruke svaki puta kada sam došao do dolje pa nisam mogao lijepo ući u zavoj s kojom god putanjom išao. Dolazilo je čak do toga da sam se praktički zaustavljao i onda "motao" u lijevo...ali dobro to je samo 1%...Uspone nisam previše forsirao kako se nebi potrošio i to je odigralo ulogu jer sam tek na utrci vidio od drugih vozača kako bez previše problema proći neke dijelove (a i mene :)). Staza je ustvari ipak teža od one u Premanturi ali samo zbog činjenice da su svi tehnički zahtjevni usponi i spustevi skoncentrirani na jednom mjestu, znači kada krene tih stjenovitih cca 40% staze nema "odmora" što bi neki rekli. U Premanturi je to bilo rascjepkano na 4-5 mjesta. Pošto sam vidio da nema puno mudrovanja jer na spustevima nema ništ posebno, a usponi se moraju voziti na snagu prekidam trening nakon 1,5h i taman počinje kiša (oko 12h)...Sale bere šparoge...na nesreću onih koji su planirali trenirati poslijepodne kiša nije stala do 7 uvečer.

Tako da smo i mi cijelo poslijepodne bili priseljeni ostati u apartmanu. Navečer odlazimo u centar grada na prijavu i pogledati zanimljivosti koje je pripremio organizator. Organizacija je za svaku pohvalu (turistički duh :))! Cijeli vikend su bile nekakve igre, utrke i koncert na glavnom trgu u Vodicama koji su mislim odlično doprinjeli ukupnom dojmu utrke a i promociji same utrke jer toga uvijek fali.

28.04. San je bio totalna katastrofa, 100 puta sam se budio i od 6h sam već bio potpuno budan...

Odlazimo iz apartmana oko 8h. U boxu raspremamo naš kamp koji je sada puno bolje opremljen! Naime dao sam se u trošak i kupio krasnu rasklopivu zelenu tendu i stolicu (kad već nema zainteresiranih sponzora)...Odlazim na probni krug da vidim što je kiša napravila i staza je u odličnom stanju, čak je grip na zemljanim dijelovima i bolji nego je bio na suhom. Problematičnu nakupinu stepenica s zavšnicom na stijeni duljine par metara i pod kutem cca 45° i dalje ne prolazim glatko al nije problem ni iskopčati se jer se ne gubi puno...

Sada veliki MINUS organizatoru (ili sucima) na pomicanje starta utrke za 15min prije predviđenog termina u 13:00 (prema oglasnoj ploči i satnici koju smo dobili na prijavi)! Nije bilo jasno da li to znači da u predstartu trebamo biti 12:45 ili je start u 12:45...nakon provjere kod sudaca saznajemo da je start u 12:45 (ne kao u raspisu 13:00) a da se u predstart mora doći u 12:30. 15 min taman da se nekome poremeti zagrijavanje. Sva sreća na vrijeme sam opazio anomaliju!

Završena prozivka i par minuta je do starta. Sada mi je napokon laknulo jer je do sada sve odrađeno kako treba i još samo 2h do kraja patnje :).

START!!!!

Vozač ispred mene dosta loše kreće i ukupno jako loše prolazim na startu, ali nema sekiracije jer je makadamski uspon do stijena dosta dug pa će se već uspjeti napraviti što se treba. Tako je i bilo, dolaskom na žešći makadamski uspon prelazim sve koje mogu. Ispred mene je cca 5 hrvatkskih vozača i to je zadovoljavajuće. Prolazim sodomu i gomoru stijena živ i zdrav, dolazim na onaj problematični makadamski zavoj i FLJASSS, proklizava mi bicikl i padam bočno! Brzo se dižem, kratki pogled na kompletno oguljenu nogu i ruku i krećem prije nego išta počme boljeti ili peći. I sve bi bilo dobro, nisam jako natukao mišić, da se nakon smatanja volana nije prežabila sajla mjenjača pa je lanac preskakao na kazeti gore dolje. To na nesreću nisam odmah skužio, čak sam i stajao da vidim dal se mjenjač iskrivio, nego tek nakon nekih 1km. Čak sam pomislio da je to kraj utrke, al onako s nevjericom jer nisam bio pao na stranu na kojoj je mjenjač. Kad sam to sredio, sve ponovno odlično funkcionira, dajem gas i planiram kako stići ekipicu hrvatskih vozača koji nisu daleko odmakli. Počinjem obilaziti i sve ide po planu, osjećam se jako dobro, FEED ZONA funkcionira SAVRŠENO.

U 3. krugu opet problem, pada mi lanac s prednje šajbe i moram se zaustaviti, gubim dragocjenih 20-ak sec, nekoliko pozicija i to je kraj utrke za dobar plasman. Dok sam obišao dosta slabije vozače koji su me u tom trenutku prošli prva četvorica su poprilično odmaknula i u 5. krugu, nakon cca 1:30 utrke nije bilo više snage za stiskanje i stizanje. Do kraja uspijevam obići tek jednog našeg vozača,  slovenca i to je to.
vrijeme utrke 1:54, 3. mjesto KUP hrvatske i 23. mjesto ukupno od 48 vozača u elite kategoriji.

 

Na kraju odlazim kod doktora i dobivam priznanje za najjaču povredu na utrci :)

Cijeli vikend pratila me neka nervoza, valjda zbog južine i lošeg promjenjivog vremena a djelomično i zbog utrke.

Posebna zahvala Saletu koji mi je bio potpora cijeli vikend, posebno trenucima kad mi je ponestalo ugljikohidrata pa nisam bio uračunljiv :).

Prije utrke maestro u Extremesportu napravio je fino podešavanje bicikla...